Poslanik s.a.v. s., rekao je: “Najveći uzročnik smrti moga ummeta, poslije Allahove sudbine (kadera), jest urok” (Buharija).

Veoma često nam zdravo dijete zaplače iz čista mira, iako je prethodno nahranjeno, napojeno i očišćeno. Prestane dojiti, a ne znamo razlog. Umire od gladi, ali neće da doji. Dogodi se da dijete i umre, a mi mu ne možemo pomoći i utješiti ga. Lijepa osoba odjednom postaje nesretna i bolešljiva nakon što je bila sretna. Zdrav i dobar mladić slabi i povlači se u sebe. Kažu, ne zna se, razlog nagloj promjeni. Nama drag hajvan, nakon što ga neko pohvali, razboli se ili predmet pokvari.

Urok je pogled divljenja pomiješan sa zavišću osobe pokvarene duše” (“Fethu-l-Bari”, 10/200).

Uzvišeni Allah je dušama i tijelima dao različite vidove moći. Nekima je podario posebnu tjelesnu i duhovnu moć. Osim moći koju je podario čovjeku, postoji i moć duhovnih nevidljivih bestjelesnih bića, poput džina.

Svi smo svjedoci pojava kad pocrvenimo pred pogledom nekoga koga se stidimo ili požutimo pred pogledom nekoga koga se plašimo. Crvenilo je izazvano jačim nabojem krvi, a žutilo suprotnom reakcijom. Naredbu im je dao mozak, čija je naredba, opet, inicirana nečim duhovnim, nevidljivim i bestjelesnim, koje dopire iz duše onoga ko gleda u nas. Radi uske veze sa očima, po njima je i dobio ime.

Urok nastaje ovim redoslijedom: Osoba koja može ureći je prvo nečim zadivljena. Svidi joj se čovjek, predmet ili nešto drugo. Potom se javlja pokvarena duša, koja se pri uricanju služi prodornim pogledom. Čovjek može ureći i samog sebe, isto kao što može ureći i druge. Ukoliko je čovjek opčinjen svojim tijelom i izgledom, može ureći i sam sebe, ako ne prouči dove zaštite.

Preporučuje se izbjegavanje pretjeranog zagledanja svoga tijela, dugo stajanje pred ogledalom te posmatranje spolnog uda, jer džini to vole i gledaju priliku kako da čovjeku nanesu štetu.

Čovjek nekad može ureći drugoga i ne želeći to. Jednostavno, moći njegove duše i prodoran pogled su toliko jaki da ih ne može kontrolirati. Mnogi ljudi, potencijalni urokljivci, nisu ni svjesni da mogu ureći i bez svog htijenja i bez zavisti kao pokretačke snage uricanja. Majka može ureći svoje dijete, kao što i voljene osobe mogu ureći jedna drugu. Ko može voljeti dijete više od njegove majke? Zar bi majka voljela da joj dijete pati od uroka? Opčarana ljepotom svoga ljubimca i bez izgovorenih riječi: “mašallah”, mati može ureći svoje dijete.

Urok se ne javlja uvijek kod pokvarena čovjeka. On može doći i od izrazito finog i dobrog čovjeka kad mu se nešto svidi i dopadne kod druge osobe i bez želje da određena stvar bude uskraćena urečenom.