Mnogi ljudi misle da rukja mora biti glasna, puna drhtanja, vriske, povraćanja i jakih reakcija...

Na rukju je došao čovjek, čije stanje je bilo dosta loše. Razne vesvese, priviđanja, napadi na članove porodice... O čemu se radilo?
Već na prvoj rukji, džin se javio – bio je agresivan, prijetio i pravio zastrašujuće scene.
Dodao sam mu posudu jer mi se činilo da može u jednom momentu povratiti, ali on ju je doslovno pokidao i izlomio.

Udarao je po stolicama i zidu, prijetio da će poslati "vojske džina" i obračunati se sa svima – sa mnom, njegovom porodicom i prijateljem koji ga je doveo na rukju.
Te prijetnje su uplašile prisutne iz njegove pratnje, ostali su u šoku dok su slušali te riječi.
Džin je vrištao, galamio i okrivljivao neke ljude, spominjao je neku ženu za koju je tvrdio da ga je prisilila da uđe u njegovo tijelo. Rekao je da ga je poslala da im uništi familiju, da ih rastavi i da njega uništi do kraja.
Završili smo prvu rukju uz smirenje te osobe, koja se od teških reakcija sporo uspjela vratiti sebi.
Ponovo je došao. Ovaj put džin nije govorio, ali reakcije su bile intenzivne. Tijelo mu se nekontrolisano treslo, od kukova do stopala, a ponekad su se trzaji premještali na stomak. Sve je ukazivalo na prisutnost džina i dalje u tijelu.
Savjetovao sam ga da ustraje na zikru, programu oporavka (koji sam mu napravio) i učenju Kur'ana.
Hvala Allahu, momak je pokazao nevjerovatnu volju i trud. Nakon dvije dodatne rukje, reakcije su bile znatno slabije.
Nedavno je opet došao, ali ovog puta u izuzetno dobrom stanju. Rekao je:
"Nikad bolje nisam bio."
Primijenio je sve savjete, a zikr je radio u velikim brojkama.
Njegova ustrajnost i trud su dali rezultate, elhamdulillah. Bio je jedno vrijeme smiren, ali u jednom trenutku džin je zaplakao i počeo moliti da mu se kaže kako da izađe:
"Previše me muči zikr i Kur'an, ne mogu više ostati ovdje, kaži gdje da izađem", insistirao je.
Ignorisao sam njegove riječi kao i sve prethodne rukje i nastavio s učenjem.
Rekao je: "Ne vrijedi, znamo da ti ne pričaš sa nama, takav si, znamo te"...
Nakon nekog vremena počeo je ispuštati krike, moliti i na kraju udarati nogama nevjerovatnom brzinom. Taj prizor je bio nesvakidašnji. Odjednom je duboko uzdahnuo i smirio se.
Nakon rukje, ovaj čovjek je rekao:
"Osjetio sam kao da se nešto povuklo iz grudi i sišlo prema nogama. Osjetio sam da je izašlo kroz prste, i onda sam osjetio baš olakšanje u tijelu."
Danas smo se čuli, kaže da više nema reakcija niti problema koje je imao prije rukji. Pa sam se sjetio da ovo podijelim s vama.
Njegov oporavak me veoma obradovao.
A sva snaga je od Allaha!
Tekst napisao: Alen Dacić
Slovenj Gradec, 28. 1. 2025.
Mnogi ljudi misle da rukja mora biti glasna, puna drhtanja, vriske, povraćanja i jakih reakcija...
U praksi učenja rukje postoje slučajevi koji su toliko neuobičajeni da čovjek shvati koliko šejtan ide daleko samo da bi razbio brak.
To je sihr koji ti promijeni način gledanja, tumačenja i razmišljanja, tako da počneš sumnjati u ono što je očigledno, a plašiti se onoga što ne postoji.
Urok je šteta koja pogodi dijete zbog tudjeg pogleda, čudjenja, zavisti ili divljenja bez izgovaranja "Mašallah" i zikrova. Djeca su posebno osjetljiva jer su svima lijepa mashallah i svako normalan ih voli.
Kao i svake godine, isto vrijeme isti scenarij. Nakon povratka sa odmora, primjetno je da ljudi više zovu i traže rukju.
Nazvali su me sa parkinga, ispred lokala. "Brate, izadji odmah... Ne možemo ga unijeti. U autu je ne zna za sebe."
Džini i šejtani ne dolaze bez razloga. Često ih čovjek sam pozove svjesno ili nesvjesno, kroz harame, grijehe i nemar prema Allahu.
Ispričao je da mu se svake noći u snu ponavlja ista scena,neko ga podiže uvis i baca na pod, momak je imao i modrice od toga.
Često ljudi misle da rukja pomaže samo onome kome se direktno uči. Medjutim, kroz praksu sam se mnogo puta uvjerio...
Ovih deset stvari mogu biti od velike pomoći onima koji su u procesu lječenja od sihra i džinnskih oboljenja.
