Ovo je jako podmukla vrsta sihra.
To je sihr koji ti promijeni način gledanja, tumačenja i razmišljanja, tako da počneš sumnjati u ono što je očigledno, a plašiti se onoga što ne postoji.

Kada šejtan kroz sihr dodje do uma, čovjek počne vidjeti stvari iskrivljeno, kao da mu neko unutar glave pojača svaki negativni doživljaj višestruko. Bezazlene riječi izgledaju uvredljivo, obični postupci izgledaju sumnjivo, a normalne situacije se vide kao prijetnja.

Džin u tom stanju neprestano ubacuje lažne misli i strahove, i čovjek ih prihvata kao svoje. Misli tipa:
“Lažu te”, “Vara te”, “Svi su protiv tebe”, “Ne vjeruj nikome”, “Hoće ti zlo”,
počnu se motati u glavi kao da su istina.

Osoba postane napeta, teško se opušta, glava joj je stalno pod nekim pritiskom, kao da je mozak u grču. Upravo ta mentalna napetost čovjeka iscrpi više nego fizička bolest.

Ovaj sihr najviše udara na povjerenje.
Ljudi koji su ti najbliži počnu izgledati kao prijetnja. Supružnik, roditelji, djeca, braća u vjeri, svi odjednom postaju “sumnjivi”, a sve se tumači najgorim mogućim pretpostavkama. Glava razvije scenarije kakve ni najveći filmski režiseri se neće sjetiti.

Ono što se ranije rješavalo u razgovoru, sada izaziva nemir, ljubomoru, nesigurnost i osjećaj da nešto nije u redu, iako sve jeste u redu. Čovjek iako zna da mu misli nisu normalne ne može protiv njih.

Zbog stalnog pritiska u glavi i miješanja misli, koncentracija slabi, fokus nestaje i um se brzo umara. Misli skaču, pamćenje oslabi, teško se zadržava pažnja na jednoj stvari. Namaz postane težak jer šejtan baš u njemu pojača misli. Uz to se javi nervoza, kratki fitilj, ljutnja bez razloga, pa čovjek reaguje impulsivno, a kasnije se pita šta mu je bilo.

Najopasniji efekat ovakvog sihra je izolacija.
Osoba počne vjerovati da je sama, da je niko ne razumije, da drugi imaju loše namjere, i povlači se u sebe. A kad se čovjek izoluje, šejtan dobija najjaču priliku da ga drži po svom. Cilj je uvijek isti: posvadjati, razdvojiti, udaljiti, baciti u tugu, slomiti samopouzdanje, ohladiti srce prema ibadetu i navesti čovjeka da sumnja u sve i svašta.

Kada se liječi čovjek najviše osjeti olakšanje baš u glavi i grudima, kao da se pritisak raspada, a misli se vraćaju u normalu.

Primjetio sam svih ovih godina da je ovakva vrsta sihra dosta prisutna a da nismo toga ni svjesni, a Allah najbolje zna.

Napisao:
Alen Dacić - učač šerijatske rukje u Sloveniji