Na rukju je došao čovjek, čije stanje je bilo dosta loše. Razne vesvese, priviđanja, napadi na članove porodice... O čemu se radilo?

Već na prvoj rukji, džin se javio – bio je agresivan, prijetio i pravio zastrašujuće scene.

Dodao sam mu posudu jer mi se činilo da može u jednom momentu povratiti, ali on ju je doslovno pokidao i izlomio.

Udarao je po stolicama i zidu, prijetio da će poslati "vojske džina" i obračunati se sa svima – sa mnom, njegovom porodicom i prijateljem koji ga je doveo na rukju.

Te prijetnje su uplašile prisutne iz njegove pratnje, ostali su u šoku dok su slušali te riječi.

Džin je vrištao, galamio i okrivljivao neke ljude, spominjao je neku ženu za koju je tvrdio da ga je prisilila da uđe u njegovo tijelo. Rekao je da ga je poslala da im uništi familiju, da ih rastavi i da njega uništi do kraja.

Završili smo prvu rukju uz smirenje te osobe, koja se od teških reakcija sporo uspjela vratiti sebi.

Nakon sedam dana...

Ponovo je došao. Ovaj put džin nije govorio, ali reakcije su bile intenzivne. Tijelo mu se nekontrolisano treslo, od kukova do stopala, a ponekad su se trzaji premještali na stomak. Sve je ukazivalo na prisutnost džina i dalje u tijelu.

Savjetovao sam ga da ustraje na zikru, programu oporavka (koji sam mu napravio) i učenju Kur'ana.

Hvala Allahu, momak je pokazao nevjerovatnu volju i trud. Nakon dvije dodatne rukje, reakcije su bile znatno slabije.

Nevjerovatan preokret

Nedavno je opet došao, ali ovog puta u izuzetno dobrom stanju. Rekao je:

"Nikad bolje nisam bio."

Primijenio je sve savjete, a zikr je radio u velikim brojkama.

Njegova ustrajnost i trud su dali rezultate, elhamdulillah. Bio je jedno vrijeme smiren, ali u jednom trenutku džin je zaplakao i počeo moliti da mu se kaže kako da izađe:

"Previše me muči zikr i Kur'an, ne mogu više ostati ovdje, kaži gdje da izađem", insistirao je.

Ignorisao sam njegove riječi kao i sve prethodne rukje i nastavio s učenjem.

Rekao je: "Ne vrijedi, znamo da ti ne pričaš sa nama, takav si, znamo te"...

Nakon nekog vremena počeo je ispuštati krike, moliti i na kraju udarati nogama nevjerovatnom brzinom. Taj prizor je bio nesvakidašnji. Odjednom je duboko uzdahnuo i smirio se.

Oslobođenje

Nakon rukje, ovaj čovjek je rekao:

"Osjetio sam kao da se nešto povuklo iz grudi i sišlo prema nogama. Osjetio sam da je izašlo kroz prste, i onda sam osjetio baš olakšanje u tijelu."

Danas smo se čuli, kaže da više nema reakcija niti problema koje je imao prije rukji. Pa sam se sjetio da ovo podijelim s vama.

Njegov oporavak me veoma obradovao.

A sva snaga je od Allaha!

Tekst napisao: Alen Dacić
Slovenj Gradec, 28. 1. 2025.