Došao mi je mladić, vidno uznemiren na rukju.

Ispričao je da mu se svake noći u snu ponavlja ista scena,neko ga podiže uvis i baca na pod. Nekad to bude jak pad, momak je imao i modrice od toga.

Nema snage da se pomjeri, usta mu blokirana, jezik kao zabetoniran. Pokušava da zovne u pomoć ali ništa ne izlazi. Svaku noć isto.

Počelo je, kaže, nakon što je na jednom putovanju stao pored auta da se olakša. Bila je noć, mrak, ništa nije vidio oko sebe. Pogledao je u daljinu i shvatio da je nedaleko bilo staro groblje, poznato po velikom stradanju iz Drugog svjetskog rata.

U tom trenutku, kaže:

“Kao da mi se vojska nečega približava. Čujem zvukove, brze korake, kao juriš. Osjetio sam paniku koju ne znam objasniti. Samo sam sjeo u auto i pobjegao.”

Prva rukja i jake reakcije, plač, bol, nemir.

Dane nakon toga, javlja mi se i kaže:

“I dalje me baca, ali sada me ne diže i ne razbija o pod, već me kao da gura dok ne padnem. A ja sam bespomoćan.”

Objasnio sam mu da svaku noć prije spavanja uči sure i zikrove prije spavanja, da prska postelju vodom nad kojom je proučena rukja.

I nastavili smo sa tretmanom.

Na 4. ili 5. rukji izbacuje crne komade Allah zna šta je to bilo, ali kaže da je baš tada nestao strah koji je ponio one noći s puta.

Kao da je taj osjećaj tereta otišao.

A onda još jedno iskušenje. Jedne noći, ponovo osjeti da mu neko prilazi… ovaj put je to bio blag napad, mogao je kontrolisati sad. Više nije bio onako razoružan i imanski na nuli.

Ovaj put je izgovorio:

“LA HAWLE VE LA KUVVETE ILLA BILLAH!”

I sve je nestalo. Elhamdulillah!

Do danas se to više nije vratilo.

Hvala Allahu, Onome Koji liječi.

Tekst napisao:

Učač rukje Alen Dacić

08.07.2025