- Namaz je obožavanje Allaha izvršavajući skup određenih riječi i djela54 počinjući sa tekbirom, a završavajući sa selamom.
- Ima pet dnevnih namaza: sabah, podne, ikindija, akšam i jacija, od kojih svaki unutar sebe ima dio koji je obavezan, a koji se naziva farz, i dio koji je dobrovoljan, a koji se naziva sunnet. Kada se kaže “obavezni namaz“, misli se, ustvari, na obavezni dio jednog od ovih pet namaza.
- Ako čovjek ne klanja obavezni dio nekog od dnevnih namaza, ima veliki grijeh koji nije ništa manji od grijeha ubica, bludnika, lopova i drugih zločinaca, a s druge strane – ako klanja taj obavezni dio imat će ogromnu nagradu.
- Ako čovjek ne klanja dobrovoljni dio tih namaza, nema grijeh, a ako ga klanja ima nagradu. Svi dobrovoljni namazi u životu čovjeka ne mogu nadomjestiti jedan propušteni obavezni namaz.
- Svaki namaz se sastoji iz dijelova koji se nazivaju rekati. Neki namazi imaju dva rekata, neki tri, a neki četiri.
- Jedan rekat se sastoji od stajanja (kijam), zatim pregibanja (ruku’), zatim uspravljanja nakon pregibanja u stojeći položaj, zatim spuštanja čela na zemlju (sedžda), zatim uspravljanja u sjedeći položaj, zatim druge sedžde. Svaki od ovih dijelova jednog rekata sadrži i učenje određenih dova. Sve to zajedno iziskuje buđenje određenih djela srca kod klanjača, o čemu će kasnije biti više riječi.
- Obaveza je čovjeku da se maksimalno potrudi da nauči harfove kako bi mu namaz bio ispravan, jer je obaveza Kur’an učiti izgovarajući harfove pravilno a ne onako kako je u transkripciji, zato što nepravilno izgovaranje harfova mijenja značenje. Učenje zikrova, dova i kur’anskih sura unutar namaza pomoću transkripcije na latinici je samo privremeno rješenje za onog ko ne zna harfove, dok ih ne nauči, jer je nemoguće da neko ko ne zna harfove nauči sve odjedanput, i čovjek nema grijeh za takvo učenje pod uslovom da se maksimalno trudi naučiti harfove i ispravno učenje Kur’ana. Ukoliko se ne trudi, niti pokušava naučiti harfove, a zna za obaveznost pravilnog učenja Kur’ana – namaz mu je pod velikim znakom pitanja.
- Klanjač treba sve što uči tokom namaza izgovarati pravilno i razgovjetno, trudeći se da razmišlja o značenjima onoga što izgovara.
- VELIKA GREŠKA u koju su upali mnogi ljudi je to što oni imaju želju da počnu klanjati, ali ih od toga odvraća to što ne znaju nijednu suru, i nijedan zikr. To je pogrešno i čak čovjek koji tek primi islam obavezan je odmah klanjati namaz, a kamoli neko ko je rođen kao musliman. Kako će klanjati onaj ko ne zna ništa? Obaveza mu je da da sve od sebe da što prije nauči makar El-Fatihu, koja je obavezna da se uči na svakom rekatu, a dok je ne nauči – učit će umjesto nje elhamdulillah, Allahu ekber, la ilahe illellah. Obaveza namaza sa njega ne spada makar ništa ne znao. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je jednom čovjeku kojeg je vidio kako nepravilno klanja: „Ako znaš nešto iz Kur’ana, uči, a ako ne znaš onda hvali Allaha (elhamdulillah), veličaj Ga (Allahu ekber) i izgovaraj Šehadet (la ilahe illellah).“55
- VELIKA GREŠKA u koju su upali mnogi ljudi je i to što ih od obavljanja namaza odvraća to što namazi imaju puno rekata, ili puno dova i zikrova, i tome slično. Neki čak nakon nekog vremena obavljanja namaza odustanu od njega, jer su klanjali 40 rekata dnevno, što dobrovoljnih što obaveznih rekata, i mislili da je sve to obavezno. Naprotiv, obavezni dio je manje nego polovina, i za većinu namaza dovoljno je 10 minuta da bi se obavili obavezni rekati zajedno sa abdestom. Zato ćemo, govoreći o svakom namazu pojedinačno, reći šta je obavezno, a šta dobrovoljno i pohvalno, kako bi svako znao za šta će imati grijeh ako ga ne obavi, a za šta neće imati nikakvog grijeha. Velika je greška da neko ostavi obavljanje obaveznih namaza zato što mu je bilo teško da obavlja i obavezne i dobrovoljne.
S obzirom na to da se svaki namaz sastoji od rekata, ovdje ćemo navesti od čega se detaljno sastoje prva dva rekata svakog namaza, što će olakšati učenje klanjanja svih namaza jer su oni, ustvari, kombinacije više rekata.
54 Riječi se u islamu dijele na riječi srca i riječi jezika, kao što se i djela dijele na djela srca i djela tijela. Riječi srca su ubjeđenja poput vjerovanja u Allaha, meleke, poslanike itd. A djela srca su emotivni pokreti srca poput ljubavi prema Allahu, straha od Allaha, čežnje za Allahom, poniznosti pred Allahom itd.
55 Bilježe ga Tirmizi i Ebu Davud sa dobrim lancem prenosilaca